Ljilja Tešanović Urezivala Krstove po Tijelima Bošnjačkih Logoraša

Sulejman Konaković, bivši logoraš iz Hadžića: Ljilja Tešanović mi je nožem urezala 11 krstova

Tjerala nas je da pijemo vodu iz lokve pored trafostanice u koju su urinirala trojica četnika, kaže Konaković

Dnevni Avaz – Sulejman Konaković, osamdesetpetogodišnji logoraš iz Hadžića, ekskluzivno za „Dnevni avaz” progovorio je o tome šta je prošao tokom zarobljeništva u četničkim logorima tokom juna 1992. godine, kada su ga srpski vojnici odveli iz njegovog doma. Niko od odgovornih za stravične zločine nad nesrbima u ovoj općini još nije odgovarao pred sudom.

Sulejmana smo našli u njegovoj kući u Hadžićima, u koju se vratio nakon rata. Iako je već bolestan godinama, nije zaboravio šta je sve doživio tokom zarobljeništva u sportskoj dvorani u Hadžićima i zatvoru Kula u Lukavici.

Zeleni notes

Svoju priču počinje riječima da “ne poznaje čovjeka koji je doživio ono što je on u tim godinama”. Kaže, “sačekajte da izvadim svoj zeleni notes u koji bilježim sve važne događaje”.

Sulejman pokazuje notes u koji bilježi važne događaje (Foto: B. Nizić)

Sulejman pokazuje notes u koji bilježi važne događaje (Foto: B. Nizić)

- Znam da je bio 12. juni kada su me zarobili, jer je bio drugi dan Bajrama. To je za sve Hadžićane bio jedan od najtežih dana. Evo, to sam tako i zabilježio, da ne bih pogriješio. Godine su već tu, ali ne zaboravljam Ljilju Tešanović, koja me je najviše zlostavljala. Ona je nožem po mom tijelu urezivala krstove. Tri krsta urezala je na mom licu, a osam na leđima. Preživio sam pakao – kaže Konaković.

Prema njegovim riječima, krstove je počela urezivati nakon što joj je odgovorio da ne zove Stevo, nego Sulejman.

- Sjećam se k’o sad kad mi je rekla: „Jesi li ti Stevo?” Rekao sam: „Ne, ja sam Sulejman.” Tako me je pitala svaki put, a ja bih odgovarao isto i ona bi mi urezivala krstove. Tjerala nas je da vodu pijemo iz lokve pored trafostanice u koju su urinirala trojica četnika. Da bi se uvjerila da je pijemo, gurala bi nam glave sve do dna te lokve. To je bilo užasno – prisjeća se Sulejman.

Krv iz stopala

Kako kaže, iz sportske dvorane prebačen je u zatvor u Kuli, nakon čega je razmijenjen 30. juna 1992. godine na mostu Vrbanja, odnosno mostu Suade i Olge.

- Kada smo došli na Vrbanju, pustili su nas iz autobusa. Trčali smo po dvojica, a ja sam bio bos. Vrbanja je bila puna stakla, ali nisam se obazirao na to. Stopala su mi bila puna stakla, krv je šikljala. Kada smo došli do naših, dvije žene su me unijele u zgradu sadašnjeg Parlamenta BiH na rukama. Mojoj sreći nije bilo kraja. Neko sam vrijeme boravio u Sarajevu i u Pazarić sam se prebacio 15. marta 1993. godine – naveo je Konaković.

On je jedan od 715 zarobljenih Hadžićana koje su tokom agresije na BiH hapsili i brutalno zlostavljali srpski vojnici, pod patronatom Tihomira Glavaša i Kriznog štaba SDS-a Hadžići. U ovoj sarajevskoj općini ubijeno je 217 mještana, a za tijelima njih 99 još se traga.

Brutalna zlostavljanja

Mehmed Musić, predsjednik Udruženja nestalih iz Hadžića, u izjavi za „Dnevni avaz” potvrdio je da je Ljilja Tešanović bila jedan od najgorih zlostavljača u logorima u Hadžićima.

- Toliko je bila brutalna da je tjerala zarobljenike da jedan drugog oralno zadovoljavaju, da se biju. Čak je skidala svoje pantalone da bi joj zarobljenici lizali stražnjicu – pojasnio je Musić.

This entry was posted in Genocide and tagged , , , , , , , , , , , , , , , , . Bookmark the permalink.