(iz Arhive Muzeja Alije Izetbegovica)
Mi ne bismo bili ono sto smo, da smo prije tri godine u ime sumnjive sigurnosti izabrali potcinjavanje. Svaki narod ima svoju obecanu zemlju, nasa obecana zemlja je Bosna, pozivam vas da se za nju izborimo, rekao je uz ostalo predsjednik Predsjednistva RBiH Alija Izetbegovic
Oslobodjenje (2. marta 1995) — Prvi marta je bio nasa sudbina i neumjesno je, pa i grijesno pitanje, da li ista moglo biti drukcije.
To je osim ostalog rekao predsjednik Predsjednistva Republike Bosne i Hercegovine na jucerasnjoj svecanoj akademiji povodom 1. marta — Dana drzavnosti RBiH. Akademija je odrzana u Domu Armije u Sarajevu u prisustvu clanova Predsjednistva drzave, Vlade, vojnog vrha, celnika vjerskih zajednica, stranackih prvaka i velikog broja javnih i kulturnih radnika nase zemlje.
Poslije govora predsjednika Izetbegovica, izveden je prigodan kulturno-zabavni program.
Najvecu paznu izazvao je govor predsjednika Izetbegovica. U uvodnom dijelu svog izlaganja on je podsjetio na vrijeme od prije tri godine kada se narod Bosne na referendumu 1. marta ’92 godine, odlucio za nezavisnu Bosnu i Hercegovinu.
– Danasnji dan podsjeca nas na tadasnje nase dileme i nespokojstva, ali i na stradanja, borbu, herojstva i zrtve — rekao je Izetbegovic.
– Naravno, podsjeca nas i uvijek ce nas podsjecati na proljece. Otada od tog 1. marta, prosle su pune tri godine. Tri godine, uistinu, nisu velik period u zivotu jednog naroda. Ali za tri godine na ovom malom parcetu zemlje odigralo se vise dogadjaja, dobrih i losih, vise borbi, vise zlocina, vise izdajstava [primjer HVO i Fikret Abdic] i herojstava, vise zivota i umiranja nego u bilo koja tri vijeka nase istorije. Nama je bilo sudjeno da budemo savremenici tih dramaticnih dogadjaja i da zivimo bas u tom vremenu i na tom prostoru. Mi nismo sretna, ali mozemo biti ponosna generacija.
Zbog toga ogromnog stradanja, rekao je predsjednik Izetbegovic, jedno pitanje se neizbjezno namece je li ovaj stradalnicki put, put borbe za slobodu, bio jedini moguci izbor i da li je postojao ikakav drugi put da bi se izbjegao ovaj nas stravicni sukob sa istorijom?
– Odgovor na ovo pitanje vraca nas na onu burnu 1991. godinu na ratistu u Sloveniji i Hrvatskoj, na njihov referendum, na raspad Jugoslavije, na Vukovar i Dubrovnik i sve drugo sto je to pratilo — dodao je predsjednik.
– Mi smo se nasli na istorijskom raskrscu: pognuti glavu i ostati u krnjoj Jugoslaviji, tacnije u velikoj Srbiji ili uspraviti se i krenuti u pravcu slobode sa svim ricizima koje je takav izbor nosio. Odlucili smo se za ovo drugom. Kazem — odlucili, iako nisam siguran da je to prava rijec. Izbora u stvari nije ni bilo. Sve je bilo odluceno karakterom naseg naroda, sve je teklo neumirno kao u nekoj antickoj drami. Svoju slobodu mi nismo mogli upotrijebiti na drugi nacin. Slobodni ljudi su, u stvari, robovi slobode.
Zato je, dakle, prema rijecima predsjednika Izetbegovica, 1. marta bio “nasa sudbina.” Jer, kako je rekao, “mi ne bismo bili ono sto smo da smo tada, u ime sumnjive sigurnosti, izabrali potcinjavanje.
– Naravno, umjesno je pitanje: kakva bi ta sigurnost bila? — rekao je predsjednik Izetbegovic. — Vidimo je vrlo jasnu u polozaju Crne Gore, u polozaju naroda na Kosovu i u Sandzaku. Istina je da patimo i ginemo, ali za slobodnu Bosnu. Ionako bismo ginuli za tudji racun na nekim frontovima protiv Hrvatske, Sandzaka i Kosova, za slavu i velicinu velike Srbije.
Dakle, naglasio je predsjednik Izetbegovic, postojao je samo jedan put i nas narod je na danasnji dan prije tri godine krenuo tim putem. U tome je smisao 1. marta i naseg danasnjeg praznika.
Predsjednik je, kako je i sam rekao, namjerno izbjegao da spominje uobicajene teme o Federaciji, konfederaciji, o pravdama i nepravdama mirovnog plana, o plavim putevima i humanitarnoj pomoci, pa i one o ratu i miru.
Danas 1. marta, ja namjerno preskacem ove uistinu vazne teme da bih skrenuo paznju na najvaznije pitanje — dodao je on. — Naime, na ovo sto zovemo konstantom nase borbe.
– Nas cilj je Bosna slobodnih ljudi, Bosna u kojoj ce se postovati covjek i njegova prava — rekao je predsjednik i dodao:
– Konceptu jednonacionalnih, jednovjerskih, jednostranackih paradrzava, kazem to u mnozini [primjer: 'Republika Srpska', 'Herceg-Bosna', 'Zapadna Bosna'], mi suprostavljamo nas koncept slobodne i demokratske Bosne. Mrznji i netrpeljivosti mi suprostavljamo demokratiju i toleranciju. Kada to geslo ispisemo na svim nasim zatavama, onda treba da tome postojano tezimo, korigujuci svakodnevno svoj put i meumorno ispravljajuci svakodnevne nepravde.
– Ne cinimo to zbog njih [Srba i Hrvata]. Njima nista ne dugujemo. Cinimo to zbog sebe. Braneci svoj princip, koji je izraz civilizacije i koji, zapravo, civilizaciju cini mogucom, mi cemo bivati svaki dan sve jaci i spasicemo i sacuvacemo Bosnu.
N kraju izlaganja predsjednik Izetbegovic je rekao:
– Svaki narod ima svoju obecanu zemlju. Nasa obecana zemlja je Bosna. Pozivam vas da se za nju izborimo.
